Dakle, kada Shani, koji je poznat kao najokrutnija Graha, udje u sazvezdje Kanye (Device), shto je bila dvanaesta kuca, brojano od Chandre (Meseca), u Vikramadityinom Janm Kundaliju, jedan od istaknutih astrologa dodje u posetu ovom herojskom monarhu i obrati mu se rechima: " Mocni Kralju! Specijalno okrutna Graha (planeta), koja je poznata pod imenom Shani (Saturn), ushla je u dvanaestu kucu, gledano od Chandre (Meseca), tvoga horoskopa, i period od sedam i po godina obilaska Shanija oko Chandre, poznatiji kao sade sati, upravo je nastupio u tvom zivotu. Ti si o ovoj Grahi prichao na veoma ordinaran nachin u proshlosti, ali ona je proglashena za Mahakrura (Ultraokrutna) u sva tri sveta. Sada je doshlo vreme za ukazivanje poshtovanja i klanjanje, radi zadobijanja milosti, kao i recitovanje mantri, ne bil umirio Shanija i izbegao njegovoj torturi.
" Odaberi uchenog i predanog Brahmana neka za tebe izrecituje Shanijevu mantru 23 000 puta. Kada se zavrshi sa recitovanjem, neka nachini 5750 zrtvovanja u svetoj vatri. Poklanjajte crni gram, crnu garderobu, gvozdje i ulje Brahmanima, i hranite Brahmane. Nosite chist plavi safir. Ukoliko budete dali da vam se chitaju mantre i hranili Brahmane, i ukoliko budete, poshtovali i obozavali Brahmana koji recituje mantre za vas, kao da je sam Shani, lichno, vi cete uspeti da umilostivite Shanija. A kada postane zadovoljan ovakvim ponashanjem, Shani ce vas zashtititi tokom ovog perioda od sedam ipo godina, poput rodjenog sina."
Kralj Vikramaditya odgovori:" Ja cu svakako nastojati da umirim Shanija, dajuci ogromne donacije tim povodom, i organizovati izvodjenja bogosluzenja od strane svih, ali uopshte nisam siguran da ce me poshtedeti. Ako je on, kao rodjeni sin, maltretirao svog oca i majku, onda chemu treba da se nada bilo ko drugi. Sve shto je zapisano u nechijoj sudbini, sigurno ce se desiti, i nema nachina da se izbegne. Molim te, vrati se svojoj kuci." Ovim rechima se kralj oprosti od pandita i pozele mu srecan put.
Jednog dana, ubrzo posle ovog dogadjaja, Shani se pretvori u trgovca i dodje u Ujjayini da prodaje konje. O slushaoci, reche narator, sada dobro obratite paznu! Mnogi bogati i ugledni ljudi posetishe trgovca, radi kupovine konja, i kada je kralj Vikramaditya chuo za ovo, on naredi svome ekspertu za konje da ode i kupi nekoliko vrsnih konja za carske shtale. Pokoravajuci se kraljevoj naredbi, struchnjak za konje podje da poseti shtale trgovca, i odabra konja sa dobrim pedigreom, ali kada je chuo cenu konja, toliko se zapanjio, da je smesta otrchao da kaze kralju, koga je cena zapanjila takodje, tako da podje lichno da vidi te konje. Shani, u obliku trgovca, docheka kralja i pokaza mu sve konje, redom, dok ih je kralj procenjivao jednog po jednog. Kada kralj upita za cenu konja, Shani odgovori, "Vashe visochanstvo, tek poshto budete jahali konja i odluchite se za njega, onda cu vam reci cenu."
Kralju se dopao konj po imenu Sarang, tako da mu skochi na ledja i potera ga ka obliznjem parku, radi probe. Jahanje je bilo veoma ugodno i kralj je bio zadovoljan. Ali tada trgovac izvede drugog konja, sa imenom Akhlakh i obrati se kralju:" Cena ovog konja je sto hiljada srebrnih rupija. Znam da ovako visoka cena nikada nije bila trazena za jednog konja, ali ako ga uzjashete i projashete malo, tachno cete znati njegov hod i kvalitete. Tek tada cete biti u stanju da lichno donesete pravi sud o njegovoj vrednosti." Kralj uzjaha konja i povede ga prema parku. Nakon kratkog kaskanja, on reche, vishe kao za sebe, "Ovaj konj je zaista veoma vatren i energichan."
Ali, samo shto ove rechi skliznushe sa kraljevih usana, Akhlakh se prope i uzlete u nebo, vratolomnom brzinom. Shto se vishe propinjao, to su dalje leteli, tako da se kralj zabrinu za vlastiti zivot. Konachno, prodreshe do guste dzungle u nekoj dalekoj zemlji i aterirashe na obali reke. Kralj se pribra i brzo skochi sa konja, koji smesta nestade iz njegovog vidokruga, isto kao i reka.
Ne mogavshi da vidi ni reku ni konja, okruzen gustom, neprohodnom shumom, kralja Vikrama obuze neopisiv bes. Tuzno, on se upita u sebi, "Shta sada da radim i gde da idem?"
Ubrzo poto i sunce zadje, i mrak se rashiri u svim pravcima, takvom gustinom, da je ubrzo kralju bilo nemoguce da nazre i razazna bilo kakav put kroz ovu, turobnu shumu. Nije imao izbora, do da noc provede pod kroshnjom drveta, sve dok se ne pojavi svetlost novog dana, koja u je oogucila da, uz velike prepreke, izadje iz shume, muchen strashnom gladju i zedji. Tada naidje neki chuvar krava i dade kralju malo vode i pokaza mu put do najblizeg grada, koji je nekim sluchajem bio Tamalindin grad, i bio udaljen nekih dvadeset milja odatle. Zalosno usdishuci, prepun strepnje od trenutne situacije, Kralj Vikrama krenu polako putem, u susret svojoj sudbini.
Za to vreme, u Ujjayiniju, narod je strpljivo ishchekivao povratak kralja, ali kada se ni do mraka kralj ne pojavi s neba, oni padoshe u beznadje. Ceo grad je pao u duboku zalost, usled iznenadnog nestanka voljenog gospodara i duboka patnja je pochela da im se uvlachi u kosti, kao shto bol pritiska povredjene udove.
Jutro, nakon kraljevog nestanka, trgovac konjima poseti kraljevog ministra i reche:" Molim te, sada mi plati za mog konja." Medjutim, ministar odgovori;" Kralj ce ti platiti, kada se vrati." On zatim, razasla ljude u svim pravcima, da tragaju za vladarem, ali poshto nisu imali nikakav nagoveshtaj o tome gde bi mogao da ode, ministar, na kraju, ipak plati trgovcu sto hiljada srebrnih rupija, shto je bila cena koja je rechena kralju. Saturn stavi pare u dzep i izgubi se.
U medjuvremenu, kralj Vikrama je polako korachao prema Tamalinda gradu i na samom ulazu naidje na bazar. On sede ispred trgovcheve radnje, da se malo odmori. Desilo se, da je bash tokom tog vremena, dok se kralj odmarao, trgovac udvostruchio prodaju. Primetivshi ovo, prodavac je pomislio u sebi:"Ovo mora da je neki veoma srecan chovek," i on pozdravi kralja Vikrama sa velikim poshtovanjem. Ponudivshi mu gostoprimstvo, prodavac reche, "olim te umij se, operi ruke i noge, a zatim se okupaj, da podjemo u moj dom na ruchak. Kojoj kasti pripadash, gde ti je kuca i kako se zovesh?"
Kralj odgovori:" Ja sa Kshatrija, po rodjenju, a moja domovina je daleko odavde. Lutajuci i lutajuci, stigao sam do ovog grada i kada sa ugledao tvoju radnju, zaustavio sam se na kratko, da se odmorim."
Trgovac odgovori:" Veoma se lepo izrazavash. Medjutim, desilo se da si ti doshao, zato molim te, podjio mojoj kuci," i govoreci ovo on povede kralja prema veoma raskoshnoj palati, nedaleko odatle. Nakon shto se kralj Vikrama okupao i obavio svoje dnevno bogosluzenje, trgovac ga posadi za trpezu uz veliku pochast, gde ga je sluzio ukusnim jelima, istanchano probranim , tako da bi zadovoljili svih shest ukusa. Nakon shto su zavrshili sa jelom, i poshto su napunili stomake, dva choveka oprashe ruke i umishe se, i posheshe da zvacu betel.
To je bilo vreme, kada je trgovcheva cerka, po imenu Alolika (Ona koja se ne raspravlja), bila u potrazi za dostojnim brachnim partnerom. Njen otac je takodje marljivo tragao, ali nije naishao na odgovarajuceg choveka, sve do danas, kada je sudbina, neochekivano, isporuchila pred njegov bazar, ovog srecnog choveka, koji bi mogao da bude odgovarajuci brachni drug za njegovu devojchicu. Trgovac, zato, pozva svoju kcer i reche joj,"Alolika! Danas sa nashao odgovarajuceg choveka za tebe. Daj mu venac ( znak da je odabran za muza) i udaj se za njega."
Devojka odgovori:" U redu oche, ali udacu se za njega
tek poshto ga testiram. Moram znati stepen njegove mudrosti, pameti i dubinu njegove lichnosti, pre nego shto se udam za njega. Kada padne noc, poshalji svog gosta da spava u moj atelje. Tamo cu ga testirati, i ako prodje moj test, udacu se za njega."
Trgovac, stoga, posla kralja Vikrama u cerkin atelje. Kada stupi unutar sobe, prvo sa chim se susreo, su bili zidovi koji su bili prekriveni slikama slonova, konja i ptica. U sredini sobe nalazio se krevet sa baldahinom sa sootskim dushekom, prekriven belim prekrivachem i vezenim jastucima, sa obe strane. Na sred tavanice, visio je biserni luster chije su se biserne kugle shirile u svim pravcia. Lampa je bacala sjajnu svetlost, poput mesechine, po celom prostoru, a venac od ruza je shirio miris svud po sobi, usled pomeranja vazduha. U blizini kreveta nalzio se sto od slonovache, na kome su bili poredjani bokali sa ruzinom vodicom i razne vrsteparfemskih ekstrata.
Ugledavshi sobu, neuporedive ornamentike, kralj Vilrama pomisli:" Oho! Kakva je ovo zemlja, i koja je ovo lepota. Hod karme je zaista zbunjujuci; niko nije u stanju to da zna. Meni sve ovo lichi na Shanijevu iliziju, neshto shto je smislio da bi me prevario,... ne, u to nema sumnje, u vezi svega ovoga. Chak i trgovcheva cerka ora da je jedna od Shanijevih iluzija. Sada cu videti shta je sledece." On, zatim, leze u krevet, pokri se preko glave, praveci se da spava.
Pravio se da spava,zato shto nikako nije mogao zaspati. Kako je i mogao da spava? Sa Shanijevim pogledom na sebi, i njegovim uticajem tokom perioda od sedam ipo godina, kralj je lezao u krevetu, pokriven preko glave, gusheci se u mislima kako da prenebegne nesrece.
Dok je on bio u ovakvom stanju, trgovcheva cerka, ukrashena sa shesnaest vrsta ukrasa, udje u odaje. Dragocena ogrlica, od bisera i dijamanata, ukrashavala je njen delikatni vrat, dok joj je kosa bila puna bisera. Njen nos je krasio dijamant. Bozanska lepota, njenog tela, ovako bogato nakicenog, podsecala je bljeshtavu svetlost zlathih boja vecheri. Ona udje u odaje sa velikom nadom, dok su njeni ukrasi odzvanjali ritmom srece, ali kada je pochela da siri parfem oko sebe, ona pridje krevetu i vide da je kralj zaspao, sa prekrivachem preko glave.
Alolika je bila veoma verzirana u testiranju potencijalnih prosaca, tako da je bila veoma veshta u umetnosti sjedinjavanja sa eventualnim mladozenjom. Ona pokusha da probudi kralja, prsnuvshi ga lagano sa malo shafranove vodice, ali s obzirom da se kralj samo pretvarao da spava, to joj nije poshlo za rukom. Chovek koji spava, mozda bi mogao i da pricha u snu, ali budan chovek ce ostati miran.
Devojka je tako nastavila da pokushava puna tri sata, ali nije bilo nachina da probudi svog potencijalnog verenika. Na kraju, ona skide svoju bisernu ogrlicu i okachi je o priruchnu veshalicu, i slomljena srca i drhtavog tela, leze u krevet, do kralja. Ubrzo potom, ona zaspa.
Tada kralj skide prekrivach sa glave i poisli:" Mene zovu odvaznim i smelim, i kazu da je moj um okrenut ka drugima. Danonocno strepim da ne zgreshim.A evo, ovde sam zatechen pored jedne mlade device, koju necu ozeniti, i ne znam kako da jooj objasnim svoju situaciju? Mudri kazu da je greh chak i prichati sa nevenchanom devojkom, kakav li je tek greh, dodirnuti je?
Dok je razmishljao o svemu ovome, kralj Vikrama je bio svedok chuda. Nacrtani labud, sa jedne od slika na zidovima, odjedno ozive. Zatim slete sa zida, na pod, oborivshi veshalicu na kojoj je visila Alolikina ogrlica, i stade da je jede. Kralj se silno zachudi nad ovom nesvakidashnjo situacijom i pomisli:" Ovaj dogadjaj ce biti veliki izvor nesrece za mene i mnogo ce me koshtati. Ako mu uzmem ogrlicu, izgubicu reputaciju onoga koji nikada nikoga nije odbio, poshto odbijanje prouzrokuje mizeriju; ali ako dopustim da labud nastavi da jede ogrlicu, bicu optuzen za kradju. Dobro, neka me optuze za kradju, ali ja necu narushiti svoju reputaciju velikodushnosti, otimajuci labudu ogrlicu. Razishljajuci tako, kralj napokon zaspa.
Sledeceg jutra, mlada ustade i reche u sebi:" Ovaj chovek, koga je moj otac izabrao za mene, jeste jedna impotentna budala, koja josh uvek spava."
-